foto: D. Puharić, 2007.

Rijeka, zemlja i šuma-tim bi riječima mogla započeti priča o najistočnijem dijelu Vukovarsko-srijemske županije, priča o županjskoj Posavini. Što su njeni počeci: voda, zemlja ili šuma? Ako je početak voda, moćna, lijena i široka, onda smo na Savi, rijeci na koju se prislanja grad. Župa, Županja, grad na obali Save čije se ime prvi put spominje u 16. stoljeću kao Županje Blato i nema nekih vrata na koja bi se ulazilo; koja bi vrata zatvorila širinu ravnice ili zaustavila tok rijeke. Ako si putnik, u ovome gradu osjećaš slobodu jer se ona uvijek tu negdje branila. Na obali Save svjedoči o tome i stari čardak, u kojemu je danas muzej, nekada se s njegovih visokih ograda očekivao neprijatelj, a danas je rijetki ostatak graničarske utvrde.
Sava je branila, Sava je povezivala sa svijetom. U 19. stoljeću Savom od Siska do ušća u Dunav, a preko Županje, plovi preko 500 lađa godišnje, pa i prvi hrvatski parobrod simboličnoga imena «Sloga» koji je i potonuo na bližim obalama kod Bošnjaka i koji još uvijek čeka svoje vađenje iz mračnih savskih dubina. O lađama, o težini plova na ovim prostorima svjedoči i put uz Savu zvan Kopitnjak kojim su se kretali konji koji su uzvodno vukli lađe.
Putovi su donosili i odnosili. U 19. stoljeću bogatstvo ovoga kraja po tko zna koji put otkriše stranci. 1884. Englezi su ovdje sagradili tvornicu tanina, ubrzo i bačava, pa tako Savom koja je tada plovila sve brže odnosile debla starih stoljetnih hrastova lužnjaka. Na velikoj izložbi u Londonu divio im se čitav svijet. Županji ostaviše prvu nogometnu loptu i prvi teniski reket u Hrvatskoj, sa sobom povedoše i šokačku lady-Katarinu (Kaju) Hepburn. A iza hrastovih šuma nepregledne ravnice i široka sela koja u 18. stoljeću na silu ušori Marija Terezija, ali ona svejedno rastu u širinu i dužinu.

Uz sela pokraj šume nastajali su seoski stanovi, burdelji, salaši-razni nazivi za slične pojmove-kuće u kojima se živjelo s blagom, stadima uz netaknutu prirodu. Mnogi stanovi danas ostariše kao i njihovi stanovnici-didaci i bake koji odolijevaše čarima medija i kibernetike. Znamo da priroda liječi stres, stoga vas pozivamo da se, makar, nakratko vratimo šokačkim stanovima, šumi i drvenim koljebama, tom zaboravljenom dijelu slavonskoga života.

Mnogi su napuštali ovaj kraj, njegovu slavu i ime širili svijetom, mnogi su ostajali ili dolazili i pomagali unaprijediti županjsku Posavinu. Spomenut ćemo samo neke: Srećko Albini, skladatelj i dirigent; Mijat Stojanović, pedagog i književnik; Melita Lorković, pijanistica i sveučilišna profesorica; Antun Vrgoč, farmakolog i sveučilišni profesor kao i mnogi drugi književnici, slikari i općenito umjetnici. Udaljujući se od Županje još ćemo dugo nositi u sebi sliku mirnoga i gostoljubivog grada pored rijeke, one rijeke koja je uvijek Županjce podsjećala da je život «gram tuge, gram smijeha, a Sava-vaga».
A kako i ne bi svi mi bili ponosni na naš grad, jer treba znati: imamo prvo igranje nogometa i tenisa u Hrvatskoj, imamo jednog od «prvih» hrvatskih skladatelja i dirigenata rođenog S.F. Albinija rođenog u Županji 10. prosinca 1869., koji je umro u Zagrebu 18. travnja 1933. godine. Najpoznatije Albinijevo djelo je svakako opereta «Barun Trenk» u kojoj se obilato koristi slavonski folklor. Gospodin Felix se uvijek radovao dolasku u Županju. Sa tamburom u duši mali Felix se otisnuo u svijet iz kojeg su vremenom izvirala mnoga velika djela.

Zatim izumitelj zeppellina David Schwarz bio je dugo vremena u Županji, prvi rock sastav sa početka šezdesetih XX. stoljeća, VIS «Lotosi» staje uz bok mnogim grupama u zemlji. Prije 120 godina u Županji sviraju vrsni tamburaši u društvu Albinija... Županja u novije vrijeme: opet velika imena estrade: Opća opasnost, Colonia, T.S. Najbolji hrvatski tamburaši (nekada «Zlatni dukati»), T.S. «Kristali», T.S. «Patria», T.S. «Contra», T.S. «Žute dunje» ... Županjci su poznati po gastronomskim dostignućima: kulin, čobanac, fiš-paprikaš, kobasica, šljivovici te mnogobrojnim vrstama kolača. Županjci gaje i veliku ljubav prema konjima i konjskim zapregama, tako da sve više do izražaja dolazi seosko-rekreativni turizam (mogućnost jahanja konja, vožnja zaprežnih kola idr.)

Izvor >>TURISTIČKA ZAJEDNICA GRADA ŽUPANJE